...MA ŠTO DA BILO ..SVE JE TAKO DALEKO ...SAMO JE JOŠ U MENI MALO DUŠE OSTALO...
...da mogu još uvijek voljeti. životinje više nego ljude...da mogu još uvijek svašta pretrpjeti...da mogu još nekome reći ...ma dobro mi je ...da mogu slagati ...da sretna sam ...da mogu ...ma mogu svašta ...pojesti jabuku...svoju bountty čokoladicu ...da mogu prošetati svojega tanga...da se mogu nasmijati svojoj jebenoj naivnosti ...da mogu odkartati koju partiju karata...da mogu pročitati pola knjige ...pola ostaje za neki drugi put ...da mogu po x.ti put pogledati seriju sex& grad ...da se još uvijek mogu nasmijati onim full iskrenim razlikama među muškarcima i ženama...da još vjerujm u svojega anđela čuvara...mada se malo nekuda odskitao ...ali tako je to s anđelima...tu su ...a baš kad ih trebaš ...nekuda odskitaju ...pa kažu anđeli su bespolna bića...ma kako bespolna ....ipak moraju biti muškog roda...je zašto ih nema baš kad ih trebaš ...hm....i sve je dalje moja tuga...sve dalje...prolaze mjeseci ...evo ...i proljeće će...znate li onu pjesmu ...proljeće je otpočelo kišom ...vlakovima koji kasno idu...neka bude kiša ...neka bude što bude ...samo da ovo proljeće otpočne...danas sam na radiju čula onu arsenovu predivnu ....otkako te ne volim ...netko mi iz vlaka maše ...teško mi je ali lakše ...od kako te ne želim ...vraća mi se okus kao poslije bolesti ...i baš tako ...polako mi se vraćaju okusi ...mirisi...boje ...i stvarno mi se čini...sve je tako daleko ...sav moj život ...01.40 sati...tišina ...noć...samo tiha muzika na radiju ...i miris jabuke na stolu tu ...kraj kompjutora...



