...zar još i to ...pa što je slijedeće ...u ovom mojem sjebanom životu ...
...možda ću nekom ispasti čudakinja ...glupača ...ma zaboli me ...danas u 13.28 umrla je moja mačka petra ...moja frendica za spavanje ...to je ona petra koja je bila nešto bolesna ....najbolja mačka...i preplakala sam jutro dok je umirala ..i sad plačem ...i recite da dam luda ...da sam maloumna ...ali takva sam....volim te petra jako ...i nikada e neću zaboraviti kao ni prinčeka ...koji je umro nakon 17 godina života samnom prije dvije godine ...e jebeš mene budalu ...neka ti na onom svijetu bude dobro ...jer zaslužila si ...a što je slijedeće...


...onaj dan kad je ex došao po dokumente ...rekla sam mu da umire petra ...to je mačka koju je ON donio doma...i odgovor je bio..sms ...poruka ...a što drugo reći nego žao mi je ....ma žao ti je lažeš...egoistični gade ...jer da ti je bilo žao nakon toliko godina što je petra bila maza ...rekao bi ma idem je pogledati...ni za psa ne pitaš...jebeš mene sentimentalnu ...plačem zbog idiota ...plačem zbog sebe ...plačem zbog mačke ...pa dokle ću plakati ...a pas te volio...e...ništa neka ti ne bude žao petre...psa...mene ...samo ti jedno želim ...NEKA TI BUDE KAO MENI SADA...ALI NEKA TI BUDE ZAUVIJEK ...kažu oprostiti...zaboraviti ...nema oprosta...sorry ...ja da oprostim nečiji egoizam ...i još se i nasmiješim ...zajeb...i otplakat ću ja petru ...ali ne i zaboraviti ...kao što nisam zaboravila niti jednu životinjicu ...ni za bebya nisi pitao...a spavao ti je na ruci i kraj tebe ...kako kaže ona bebekova pjesma...da bog da te voda odnijela...ej toliko sam ljuta ...toliko bijesna ...na tu indolentnost prema svemu ...pa jebote ...ma nek ti bude kao meni...ali ne samo jedan dan...zauvijek ...pa neka mi netko zamjeri ...zaboli me...
...
...e danas sam bila vrednica ...pospremala sav svoj kreativni nered ...ali hvala bogu ...za dva tri dana sve će opet biti isto...
...pa se kao iznenadiš ...joj što je sad to ...a nisi svjestan da je dotična slika tamo stajala pa recim dvadeset godina ...ili neka posudica....onako na čipkici na komodi ...stoji ...povremeno se opere da ne bude mutnjava od prašine ...i pazi ..ej ...pazi ...ona je opet točno tu ..na tom mjestu ...gazdarica gleda...o ne...fulala je dva centimetra ...malo ulijevo više ..opet nije dobro ....jebi ga ...i tako pola sata da se posudica stavi na isto mjesto ...e ja to ne volim ...volim svoje otvorene knjige ....naslagane jedna na drugu ...s nekim trakicama kao oznakama gdje sam stala ....volim svoje rasute papire koje svaki dan skupim ...i gle ...nekim čudom ...opet su navečer rasuti ...pa moje boje ...kistovi..ej...i danas je kolkio toliko dovedeno u najsavršeniji mogući poredak ..ali bi netko našao sto i jedan razlog ...e ne to nije tako ...prašinica obrisana...
...jao od kuda tolika prašinica ...bar nju obrišem onako u prolazu svaki drugi dan...ma neću biti rob kuće ...kuća je da se u njoj živi i uživa ...a ne da se sviđa komšijama...e onda sam se dugo kupala u velikoj pjeni ...onako do vrata ...i čituckala malo...danas sam bila vrednica i zato zaslužujem nagradu ...a to je još jedan cappuccino ... i do jedno dva dva i pol ujutro kartanje ...i tako prođe subota...o imala je jedna interesantnost ali ako to napišem onda će netko opet reći da mi ex ne ide iz glave ...izvjetrio je ...ali se danas pojavio....u svoj svojoj raskošnosti ...maltene me nije šlag strefio...bolje da se nije pojavio...
...ej ...ma nema šanse više suzu pustiti zbog njega ...i žaliti za njim ...katastrofa ...klošar ..klošar ...ma nisam ja niš posebno ...ali ipak si to ne bih dozvolila ...da nekuda dođem takva...o jebo te glupso ...za kim si ti suze ronila ...ej ...ajd noć ... idem na ja na kartanje ...btw ...ovaj kretenski snijeg se nikada neće otopiti ...
...nekako mi nedostajete ...kako se čovjek brzo privikne na dobro...ali i na zlo ...i jebeno mi nedostajete ...nadam se ...da su se stišale bure i oluje ...smanjile tenzije..i tako se želim opet vratiti ...ej ...na neka ide sve k vragu ...ovog vikenda se vraćam ...a sve one koji me ne vole ...neka me se klone...i ja ću se njih kloniti ...kosica se spustila...bijes prošao...ma ne mogu reći zbogom samo tako ...i ostaviti neke drage osobe iz ovog našeg virtualnog svijeta...i mada je lažan....i mada je svakakav...naš je ...
...da mogu još uvijek voljeti. životinje više nego ljude...da mogu još uvijek svašta pretrpjeti...da mogu još nekome reći ...ma dobro mi je ...da mogu slagati ...da sretna sam ...da mogu ...ma mogu svašta ...pojesti jabuku...svoju bountty čokoladicu ...da mogu prošetati svojega tanga...da se mogu nasmijati svojoj jebenoj naivnosti ...da mogu odkartati koju partiju karata...da mogu pročitati pola knjige ...pola ostaje za neki drugi put ...da mogu po x.ti put pogledati seriju sex& grad ...da se još uvijek mogu nasmijati onim full iskrenim razlikama među muškarcima i ženama...da još vjerujm u svojega anđela čuvara...mada se malo nekuda odskitao ...ali tako je to s anđelima...tu su ...a baš kad ih trebaš ...nekuda odskitaju ...pa kažu anđeli su bespolna bića...ma kako bespolna ....ipak moraju biti muškog roda...je zašto ih nema baš kad ih trebaš ...hm....i sve je dalje moja tuga...sve dalje...prolaze mjeseci ...evo ...i proljeće će...znate li onu pjesmu ...proljeće je otpočelo kišom ...vlakovima koji kasno idu...neka bude kiša ...neka bude što bude ...samo da ovo proljeće otpočne...danas sam na radiju čula onu arsenovu predivnu ....otkako te ne volim ...netko mi iz vlaka maše ...teško mi je ali lakše ...od kako te ne želim ...vraća mi se okus kao poslije bolesti ...i baš tako ...polako mi se vraćaju okusi ...mirisi...boje ...i stvarno mi se čini...sve je tako daleko ...sav moj život ...01.40 sati...tišina ...noć...samo tiha muzika na radiju ...i miris jabuke na stolu tu ...kraj kompjutora...
...EJ ..VRATIT ĆU SE JA ..NAKON ŠTO SE STIŠAJU STRASTI ...I KAD SE SMIRE DUHOVI...ZA PAR DANA ...NE MOGU JEBI GA BEZ VAS ...IONAKO SAMUJEM ..PA BAR VAS NEKOLIKO MI PRAVITE DRUŠTVO ...PUSA...MIRJANA ...A I PADA SNIJEG OD JUTRA...I SVE JE BIJELO ...I SVE JE NEVINO ...NAIZGLED...I DOK POPRAVIM OVU NAKOSTRIJEŠENU KOSICU ...PUSAAAAAAAAAAAA....JOŠ JE UVIJEK TAKO U ZRAKU ...I DANAS....

